Šibensko-kninska županija

Kulturna baština

Muzej grada Šibenika

Šibenski muzej utemeljen je 20. prosinca 1925. godine prigodom obilježavanja tisućite obljetnice hrvatskog kraljevstva, a smješten je u bivšoj Kneževoj palači u neposrednoj blizini Katedrale.

Kneževa palača dio je obalnog obrambenog sustava grada a izgrađena je u 13.- 14. stoljeću. Do danas sačuvana su dva krila nekoć mnogo većeg zdanja u kojem je boravio najviši predstavnik državne vlasti u Šibeniku - gradski knez - kapetan.

Južno krilo proteže se uz obalu od četverokutne do poligonalne kule. Četverokutna kula poznata po nazivom Kula kneževe palače najveći je obrambeni objekt na obali a potječe iz 14. stoljeća. Između nje i Biskupske palače sačuvana su renesansna gradska vrata iz 16. stoljeća. Po sredini prizemlja južnog krila Kneževe palače gotički je prolaz s gradskim vratima nad kojima je gradski grb s likom sv. Mihovila - zaštitnika grada.

Zapadno krilo Kneževe palače okrenuto je sakristiji i apsidalnim djelovima Katedrale. Na južnom kraju ovog dijela dvoja su vrata jednostavnih kamenih okvira, a između njih niša s baroknom skulpturom gradskog kneza Nikole Marcella.

Godine 1975. dovršena je adaptacija Kneževe palače te omogućeno suvremeno funkcioniranje muzeja.

Muzej grada Šibenika je muzej kompleksnog tipa, a sastoji se od arheološkog , kulturno- povijesnog, odjela novije povijesti i etnografskog odjela. Unutar Muzeja djeluje i restauratorska, te konzervatorska radionica. Njegova djelatnost je prikupljanje, čuvanje, obrada i prezentacija kulturno- povijesne baštine šibenskog kraja.

U svojim zbirkama čuva brojne predmete muzejske vrijednosti značajne za proučavanje šibenske prošlosti od najstarijih vremena do današnjih dana.

Cjelokupan fundus Muzeja podijeljen je u zbirke: arheološki odjel ( prapovijest, antika, srednji vijek i podmorska), kulturno- povijesni odjel i odjel novije povijesti (lapida, starih majstora, starih grafika, oružja, starih fotografija, razglednica, arhivalija, galerijsku, zbirku raritetnih izdanja, arhivalija, kartografsku, numizmatičku, nakita, namještaja, keramike, predmeta svakodnevne upotrebe, liturgijskih predmeta, glazbenih instrumenata). Ukupan broj muzealija je oko 150.000.

Najznačajnije rezultate Muzej je postigao u istraživačkoj, izložbenoj i izdavačkoj djelatnosti. Istraženi su brojni arheološki lokaliteti u okolici Šibenika i šibenskom akvatoriju te organizirano preko 300 izložbi koje su pratili izložbeni katalozi. Pored toga u organizaciji Muzeja izdane su brojne edicije izuzetno vrijedne za rasvjetljavanje prošlosti Krešimirovog grada, najstarijeg hrvatskog grada na Jadranu.

Tvrđava sv. Mihovil

Grad Šibenik okružuju četiri tvrđave sv. Nikola, sv. Mihovil (u narodu poznata kao sv. Ana), sv. Ivan i tvrđava Barone (Šubićevac). Tvrđave sv. Ivan i Šubićevac nastaju za vrijeme Kandijskih ratova (za vrijeme osmanlijske invazije na otok Kretu - Kandiju).

U to vrijeme Šibenčani uznemireni zbivanjima na granici i sa Osmanlijama zahtijevaju od vlade da se pojačaju fortifikacije oko grada pa se tako 1646.godine gradi tvrđava sv. Ivan na istoimenom brdu. Zanimljivo je da je gradnja tvrđave trajala samo oko mjesec dana. Odmah nakon završetka izgradnje te tvrđave pristupa se gradnji i jedne manje tvrđave na susjednom brdu. Ta tvrđava je dobila ime Baron Degenfeld, a danas je poznata kao tvrđava Šubićevac. Za vrijeme gradnje utvrda Šibenik je bio nekoliko puta napadan. Kao građevinski materijal za izgradnju obiju utvrda se dijelom koristio i kamen sedra koji se vadio sa samih Slapova Krke (zbog svoje šupljikavosti on je amortizirao udare topovskih kugla).

Tvrđava sv. Ivan

Utvrde su poslužile svojoj svrsi nedugo nakon izgradnje i može se reći da je Šibenik tada proživio najgore dane u svojoj višestoljetnoj povijesti. Naime od 17. kolovoza do 16. rujna 1647. odvijala se je opsada grada od strane preko 20 000 Osmanlija na čelu sa Husein-pašom Tekelijom. Turci su za vrijeme opsade uspjeli zauzeti donji dio tvrđave sv. Ivan tzv. kliješta ili kako narod kaže tanaja, pa se taj naziv danas koristi za brdo na kojem su se smjestile tvrđave. Na današnjem Šubićevcu od zgrade Gimnazije do Poliplasta se odigrala odlučujuća bitka za grad. Današnji Šubićevac se u ono vrijeme zvao Poljica. Šibenčane je u odlučujučoj bitki vodio Baron Degenfeld pa je njemu u čast tvrđava Šubićevac dobila ime. U zoru 9. rujna nakon šest sati neprestane bitke Turci posustaju, branitelji tvrđava na čelu sa Baronom Degenfeldom padaju na koljena, pa iako smoždeni zbog nadljudskih napora da odbrane grad predaju se molitvama zahvalnicama Bogu što im je dao snage da se odupru nadmoćnijem neprijatelju. Čitav grad slavi, sa crkvenih zvonika čitav dan ne prestaje zvonjava, sve bruji od procesija kojima se slavi pobjeda nad mrskim neprijateljem.
Zanimljivo je da 16. rujna dan kada potpuno završava opsada grada datum koji je važan i u novijoj povijesti grada, naime tog datuma 1991. srbo-četnička horda po prvi put napada grad pa se taj datum slavi, a da se pri tom zaboravlja na 1647.

Tvrđava sv. Nikola

Tvrđava sv. Nikole sagrađena je sredinom 16. stoljeća na otoku Ljuljevcu, na lijevoj strani južnog ulaza u Kanal sv. Ante. Dobila je ime po benediktinskom samostan sv. Nikole, koji se nalazio na otoku. Tvrđavu je 1540. projektirao i sagradio čuveni venecijanski arhitekt i graditelj Hyeronimus di San Michaele. Tvrđava ima prekrasan ulaz. Bila je naoružana s 32 topa, no 1572. godine procijenjeno je da bi pucnjava iz topova, osobito onih smještenih u unutrašnjosti tvrđave, nanijela više štete nego koristi. Uslijed detonacije došlo bi do urušavanja svoda utvrde. No, njezin impozantan izgled i veličina pokolebali su i najmoćnijeg neprijatelja da pokuša ući u grad Šibenik s morske strane.

Starohrvatska crkva Crkva sv. Spasa

Starohrvatska crkva Crkva sv. Spasa, nalazi se u neposrednoj blizini spomenika prirode vrela Cetine. Po svojoj očuvanosti i arhitektonskim oblicima spada u red dobro očuvanih starohrvatskih crkvi. Tipološki crkva je jednobrodna longitudinalna građevina s troapsidalnim svetištem u obliku produženog trolista, te ostacima zvonika na pročelju. Vanjske zidove karakterizira rasčlanjenje oblim potpornjacima tzv. kontraforima, jedinstvenim ne samo u Hrvatskoj već i u Europi. Svojim načinom gradnje, uz brojne ukope oko crkve, koji je uvrštavaju u najveću hrvatsku nekropolu, Sv. Spas pokazuje izravne veze sa crkvama iz nedaleke Biskupije kod Knina. Pronađeni arhitrav oltarne pregrade u unutrašnjem dijelu crkve uz navedena arhitektonska obilježja, razriješio je i problem datacije. Dotični natpis s grede spominje župana Gastiku kao donatora u vrijeme 9. st. u vrijeme hrvatskoga kneza Branimira. Unutar crkve nalazi se nekoliko etažnih grobova.